Mobiteli štete učenicima. Otkud onda more odlikaša?

Ovisnost djece o mobitelima velik je problem današnjice, ali nije od danas. Nije čak ni od jučer. Već skoro 20 godina koliko postoje pametni telefoni, koji su ponajmanje telefoni, o njima je ovisno i mlado i staro. I da, problem biva veći kako vrijeme protječe; vrijeme "provedeno pred ekranima" kako se to kaže.

'Pred ekranima' su odrasle i o njima postale ovisne već desetine generacija, bilo da se radilo o televizijskim 'malim ekranima' ili monitorima stolnih računala pred kojima se gejmalo tjednima bez izlaska na svjetlo dana. I u školi je uvijek bilo tih - što bi mudri sabornici rekli "informacijsko-komunikacijskih tehnologija", a Srbi jednom neodoljivom riječju - sokoćala. Uvijek su se učenici pod nastavom prepuštali pogubnim sredstvima distrakcije, od ručnih digitalnih satova s videoigricom do džepnih tetris konzola. Eh da... i "stripova ispod klupe".

Pametni telefon, međutim, puno je opasniji jer svima omogućava, a naročito djeci koja još nisu naučila kritički rasuđivati, lagan ulazak u nepregledno širok, a plitak svijet društvenih mreža prepun zamki, blesavih i opasnih sadržaja koji vrebaju njihove još dokraja neizgrađene mozgove i krhke duše. Njihov hardver i softver, ukratko.

Zabrana i pod odmorima

A što to spremaju ozbiljni odrasli ljudi s istim takvim pametnim telefonima u džepovima i profilima na društvenim mrežama? Pa zabranit će upotrebu mobitela u školama. Ne samo na nastavi, nego i između, na odmorima.

Tim povodom je ministar obrazovanja Radovan Fuchs podsjetio kako je "upotreba mobitela već odavno regulirana pravilnikom o pedagoškim mjerama", da je ona "tijekom nastave zabranjena i i smatra se lakšom povredom ponašanja za koju se mogu izreći pedagoške mjere", a naglasio je da su škole i do sada mogle same odlučiti o pravilima korištenja mobitela izvan nastave svojim internim aktima ili odlukama osnivača, poput gradova i županija.

Pitanje na višu razinu pokušava dići nezavisna saborska zastupnica Marija Selak Raspudić koja želi da se zabrana mobitela u školama propiše zakonom, a koji je već sama predložila, ali joj vladajući to očito neće izglasati tvrdeći da je pravilnik dovoljan.

Ne koriste ga više od 35 minuta

Kako god okrenuli, pametni telefon službeno će, ovjeren žigom i potpisom resornog ministarstva, postati djetetovim školskim neprijateljem. Pritom je ministar Fuchs ipak naznačio i ono bitno u čitavoj priči mada je, čini se, ostalo u drugom planu. Kazao je, naime, da problem "ne leži toliko u školi koliko u vremenu koje djeca provode na mobitelima kod kuće".

I to je to.

Ništa posebno novog neće se dogoditi jer djeca u velikoj većini škola ionako već duže vrijeme ne mogu koristiti pametne telefone, samo što je odluka o tome bila posredovana s druge adrese, a ne iz Ministarstva. Nadaju se donositelji i zagovaratelji te formalno zaoštrene zabrane da će time utjecati na roditelje da kod kuće učine nešto slično. I to je u redu. Na roditeljima je da odmaknu djecu od ekrana koliko god je moguće.

A da je problem izvanškolski, potvrdio je ministar Fuchs još jednom tvrdnjom. Kaže da "djeca u školi koriste mobitele pola sata, 35 minuta najviše". I u pravu je.

S tim da je očito do toga došao jednostavno zbrojivši minute trajanja malih i velikih školskih odmora.

Kako 'visiti' na mobitelu i biti odlikaš?

S druge strane, zastupnica Selak Raspudić, koja gorljivo zagovara zakonsku zabranu mobitela u školama, kaže kako očekuje da će "zabrana korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije (eto ga... sokoćala!) u školskim ustanovama - osim kada je potrebna za nastavnu jedinicu ili u medicinske svrhe, doprinijeti kvalitetnijim ishodima učenja te snažnijem fokusu na nastavni proces".

Hm.

Lako dostupni podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih kažu da je u prošloj školskoj godini od 447.532 učenika u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj njih 209.204 završilo razred s odličnim uspjehom. To je 47,15 posto odlikaša. Skoro polovina! A među njima je bilo 72.581 superodlikaša! To su čuda od djece sa svim zaključenim peticama. Ukupni opći prosjek ocjena svih učenika u Hrvatskoj u prošloj školskoj godini bio je 4,30. Zamalo odličan! Samo u osnovnim školama - 4,47. Praktički odličan!

"Kvalitetniji ishod" bio bi jedino da se dosegne odličan opći uspjeh u općoj učeničkoj populaciji i da se broj superodlikaša digne barem do stotinu tisuća.

Sudeći po tim brojkama, izgleda da mobiteli blagotvorno djeluju na školsku djecu. I očito postoji logički kuršlus. Ako je štetna ovisnost o mobitelu toliko raširena, kako je moguće šest-sedam-osam sati dnevno 'visiti' na njemu i usput biti odlikaš? U 70 tisuća slučajeva i superodlikaš.

Škole su već demobitelizirane, postoji veći problem

A sad ozbiljno.

Plimni val odlikaša i cunami superodlikaša - jer tolike brojke su naprosto nerealne, puno je veći problem u školama nego one informacijsko-komunikacijs… Sokoćala, jelte.

Dječja ovisnost o mobitelima je problem, veliki problem, ali izvanškolski problem - da još jednom citiram uzgrednu rečenicu ministra obrazovanja. Poplava nerealno visokih zaključnih ocjena je školski problem u koji nitko ne voli zabadati nos. Puno lakše je sa zabranom mobitela. Tim više što su škole već demobitelizirana zona.

No čim nešto proglasite zabranjenim, to smjesta postaje još poželjnijim. Eno ZDS-a, nema boljeg primjera.

Puno nadzora stvara puno otpora.

Pa će klinici skrivati mobitel kao da je džoint, koristiti ga u školskom zahodu ili iza škole jer su neki stričeki i tete iz Grada, Vlade i Sabora snimajući se mobitelima poručili na svojim tiktokovima, instagramima, x-ovima, fejsbucima i gdje sve ne da je to jako, jako opasno.